Vanredni tekst

Ovih dana se u mojoj državi dešavaju neobične stvari. Pao je tamo neki snijeg koji nas je sve porobio.

Đaci ne idu u školu, studenti na fakultet, a svi oni koji su se malo kasnije zaputili da kupe hleb su naišli na prazne rafove. Neki objekti su ostali bez krova a neki bolesni ljudi bez ljekova.

Snijeg je kriv za sve ružno što se dešava ovih dana. Kriv je i za to što se smrzavam i što mama ne može da pokrene svoj auto. A i da ga pokrene, gdje bismo to mogli da otputujemo? Na skijanje negdje? Ne, ne, skijaćemo se podgoričkim ulicama.

Iako je stanje takvo da u svima nama budi zaboravljenu solidarnost, nismo se istinski potrudili da pokažemo koliko volimo ovih cc. 650 000 ljudi sa kojima živimo. Mali je broj onih koji su se uključili u aktivnosti koje će normalizovati nastali haos.

Stanje se mijenja kada  preduzmemo i najmanji korak. Za početak sam izgasila bojler i skuvala čaj i kafu ljudima koji su ispred moje zgrade krčili prolaz. Bilo mi je teško kada sam od njih čula da sam jedina koja se ponudila da to uradi.
Izgasite i vi vaš bojler. Suđe operite sjutra, a ni odjeća ne mora da se pere baš svakodnevno - odložite to.

Razmislite koji je to način na koji vi možete pomoći. Osjećaj će biti nevjerovatan ukoliko učinite i najmanji korak. Ako nemate lopatu, a baš niko ne može da vam je pozajmi, izadjite na ulicu i pitajte ljude koji čiste snijeg, da li su se umorili. Ako jesu, odmijenite ih bar na kratko.

Postoji veliki broj načina na koji možete da pomognete, bez obzira na to imate li novca, lopate, da li ste prehlađeni ili umorni. Bitna je želja! Poželite da budete dio zajednice koja svojim članovima omogućava da se osjećaju lijepo zato što su i najmanjim gestom doprinijeli poboljšanju stanja u kome se nalazimo.