Svi mi imamo teške dane, pitanje je samo kako ih ko podnosi. Moj težak dan obično počne duuugom jutarnjom kafom a završi ljenčarenjem ispred Tv-a. To je onaj dan u kome ne treba počinjati ništa, jer sve što započneš može krenuti naopako.
Tata je imao običaj da se pridržava toga pravila. Ukoliko bi mu jedna ili dvije radnje, koje je trebao da obavi početkom dana, krenule naopako...on bi naprosto odustajao.
,,Nije danas dan od velike rabote!" , govorio bi i sasvim smireno se zavalio u fotelju čitajući novine.
Da li je zaista tako? Da li vam se dešavalo da ujutru imate ispit i uradite loše, a potom molite To Nešto (neki kažu Boga ) da vam rezultati od nekog ranijeg ispita ne izađu baš toga dana, jer naprosto moraju biti loši?
Mislim da je tata donekle imao pravo, loše stvari i sitnice koje vas mogu izbaciti iz takta se nadopunjuju. Idu jedna uz drugu, kao grupa prvaka kada kreće u školu.
Moj prijatelj je, zabezeknut pravilom moga tate kojeg sam se sve čvršće pridržavala, imao običaj da prkosi okolnostima i kako bi naši stariji rekli ,,silom na sramotu" pokušavao da popravi svoj dnevni score. Biće vam čudno ako kažem da bi se tim pokušavanjem često još čvršće uvjerio da je umotvorina moga oca zapravo aksiom.
Dok sam bila mala, čudila sam se kako tata zna da ne treba toga dana da popravlja auto ako mu se već pokvario telefon. Mislila sam da komunicira sa tamo nekim čovjekom koji ima veliki spisak i svima govori u čemu će biti uspješni, a u čemu ne. Godinama sam se pitala kako moj tata zna unaprijed da li će uspjeti u onome što je namjerio.
Odrastanje je učinilo svoje i polako sam počela da shvatam. Nije moj tata tamo neki vrač koji je svo ovo vrijeme bio u dosluhu sa natprirodnim silama...jednostavno... sledio je logiku karme. Karma je loša ili dobra. Ili vam ide, ili ne.
Jednom prilikom sam ga pitala zašto radije odabere da provede dan uz novine, cigarete i kafu nego da još jednom pokuša da dovrši započeti posao. Dao mi je veoma jednostavan odgovor.
,,Sine, ako me nešto izbaci iz takta, iznerviram se i stalno mislim o tome. Moja pažnja nije usresređena na ono što trebam da obavim, nego na ono što nisam uspio. Najbolje što mogu je da batalim rabotu za taj dan i uživam, a ona mi za to vrijeme niđe neće pobjeći, nego će me sačekati sjutra ujutru kad zaboravim na jučerašnji neuspjeh i ponovo joj se posvetim."
Mislim da je tata bio u pravu, iako nikada nije čuo za riječ karma, u koju ja vjerujem.
Stoga, ukoliko vam krene loše, danas nije vaš dan. Provedite ga onako kako vam najmanje može škoditi - uživajte.
Odlican tekst! Svaka cast!
OdgovoriIzbriši