Sendvič teorija

Davanje kritika, nasuprot komplimentima je uvijek nekako teško i mučno. Osim urođene neprijatnosti kada nekoga trebamo kritikovati, javlja se još niz faktora poput straha da kritika bude prihvaćena na pogrešan način, da dovede do eventualne rasprave sa onima koji je ne prihvataju kao konstruktivnu isl. Neki je smatraju dobrom a neki lošom, čak uvredom.

O kritikama se može pisati dugo i opširno, međutim, cilj mi je da sa vama podijelim veoma jednostavnu metodu koja mi je pomogla da u velikom broju situacija izbjegnem neprijatnosti i neslaganje sa nečijim mišljenjem ili načinom rada iznesem bez negativnih posljedica.
Ovu jednostavnu ali ništa manje značajnu teoriju ponekad nazivam ,,Sendvič teorija", pošto na neki način zaista podsjeća na sendvič, a evo i kako.

Kada neko pravi sendvič za vas, a nije majka, sestra ili baba koja je to uradila nebrojeno puta, vjerovatno je da nećete biti oduševljeni što se unutra nalazi majonez koji ne volite ili izbjegavate zbog visoke kaloričnosti. Ipak, osim majoneza, tu će se naći još niz sastojaka koji će sendvič učiniti dovoljno ukusnim da ga pojedete. Volite tost, šunku i salatu pa ćete lako zaboraviti na vama omraženi majonez i zagristi.

Slično je i sa kritikom. Ukoliko je servirana sa određenim pozitivnim komentarima i pohvalom svega onoga što radite dobro, nećete je konstatovati kao nešto što upućuje na to da ste loši, neznalica ili nesposobni.
U praksi, sendvič kritiku treba započeti neobaveznim razgovorom, u dobrom raspoloženju i uz isticanje  određenih pozitivnih osobina onoga koga kritikujemo. Šta je to što cijenimo, što nam se dopada i zbog čega smatramo da je ta osoba neko vrijedan našeg poštovanja. Ipak, ne trošite ih sve odmah. Najvažnije ostavite za kasnije, trebaće vam u završnici.

Potom slijedi kritičan dio. Iznosimo ga više kao predlog za bolji rad a ne kao opomenu ili prijetnju.  Rečenica treba biti kratka i jasna, bez fraza i nepotrebnog rasipanja riječi.

 Npr.
,, Ipak smatram da bi bilo mnogo korisnije da praviš svoj raspored noć prije."

Takođe, važno je dati čvrst argument zašto smatramo da je udijeljena kritika opravdana.

,, Tako bi dobio vrijeme koje si do sada trošio pitajući se - A šta sad?. Kad znaš prioritete i imaš dobar raspored, manje je stresno, radiš brže, pa imaš i više vremena za odmor."

Nakon toga, slijedi još jedna serija pohvala. Tada hvalimo ono što je kod pojedinca zaista najbolje i u čemu je njegov doprinos poslu najveći. ( Rekoh vam da ostavite najvažnije pohvale za kasnije.)

Ukoliko imate tu mogućnost, lijepo je dodati i neku neodređenu, na budućnost orjentisanu šansu.

Smisao za humor je dobrodošao u umjerenim količinama, ali samo u razgovoru prije i nakon kritike. Sama kritika nije nešto što treba iznositi u paketu sa šalom jer tada može izgubiti na važnosti.

Eto, iskritikovaste ga, a on će otići kući sa željom da nakon niza pohvala i samo jedne opaske, tu opasku ispravi da bi bio na korak bliže savršenstvu, i da biste ga u budućnosti hvalili još više.
Ego je zaista nevjerovatna stvar, a ukoliko ste od onih koji koliko toliko uspijevaju da sarađuju sa njim, svijet postaje mnogo jednostavnije mjesto.