Mali Veseljaci

Kažu za nas, Crnogorce, da smo lijen narod. Kažu da zbog te ljenosti da se potrudimo oko bilo čega, mi vjerujemo u sreću, mađije, splet okolnosti koji je baš nama naklonjen i još svašta nešto.

Kažu da smo svi vjernici pred ispite, za vrijeme kolektivnog prejedanja na slavama i kada nas stigne neka strašna muka, a onda za vrijeme dobra zaboravimo sve ono što smo obećavali Tamo Nekom moleći ga za sve i svašta.

Moj drug iz razreda srednje škole je na temu ,,Ko drugome jamu kopa, sam u nju upane" pismenog zadatka, dokazao i da smo bukvalisti. Naime, njegov sastav se sastojao u kopanju jame bratu tokom čitave razrade, dok nesrećni kopač u zaključku nije sam upao u istu. Ne sjećam se koju je ocjenu tom prilikom zavrijedio ali je razbio predrasude o ljenosti. Imao je cilj - smjestiti bratu. Kopao je vrijedno, a to što je na kraju sam upao u jamu, je valjda odredila njegova nespretnost. Znači, mi smo i nespretni.

Ako je suditi po mojim drugovima iz razreda, onda nam je, onaj koji je za magarca Kurijela iz ,,Pilipenda"-e uporno mislio da je čovjek, dodijelio još jedan epitet - priglupi.

Kada je jedan naš zvaničnik na nekoj sjednici, negdje u Evropi, ukrao naočare svog inostranog kolege, prozvaše nas kleptomanima. Ali, to i nije toliko strašno u poređenju sa svim onim ljudima koji su nam se smijali kada je, isto jedan Naš, bacio dinamit u Švajcarsko jezero, nadajući se dobrom ulovu ribe. Naravno, nisu mu izrekli kaznu, jer, kome bi palo na pamet da napiše zakon za bacanje dinamita u jezero u svrhu ribolova (ribanja)? On je, valjda, dokazao da smo tragi-komični.

Još jedan Naš u tuđini je bio na meti svih animal friendly organizacija, kada je ispred svoje zgrade uzeo da kolje ovna za slavu. E to mi nikako nije jasno. Čovjeku je bila slava, je li Bog dao da se ima i može priuštiti pečenje? Ne znam šta su tada mislili i kako su nas nazvali, ali to je valjda njima nenormalno. Pa, zar ne znaju da generacijama za Dan SFRJ koljemo nebrojeno svinja, i niko nam, nikad, ništa nije rekao...

Kroz istoriju, a i danas, nazivaju nas raznim imenima. Imamo čudne navike i običaje, još čudnije se ponašamo, a da ne govorim o stavovima i načinu komunikacije. U poslu smo neetični a u ljubavi preemotivni, pa nas se mahom klone.

O nama misle i pričaju još mnogo toga. Konzervativci, čudaci, tradicionalisti i nacionalisti. Pravi prijatelji i najgori neprijatelji...

A ja..Pa ja još uvijek vjerujem da smo super baš takvi kakvi jesmo, uvijek nekako drugačiji, na neki samo nama svojstven način.